Cvijet u srcu mom i oku tvom. Od Gornjeg grada do Prisavlja

Što bi svijet bio bez boje, mirisa, oblika? Svakako, neka vrst pustoši duha. Jer ako cvijet nije bljesak vječnosti u našem oku, što je onda?

Zato je pravo pitanje: Što bi Zagreb bio bez FLORAART-a?

Bez četrdeset godina cvijeća u srcu grada. Bez tisuća i tisuća najrazličitijih i najčudesnijih biljaka, svakovrsnih aranžmana, akcija… svetkovina i čarolija koje smo vidjeli, doživjeli i primili. Kao dar i kao dio naše tradicije. Kao našu hortikulturu, ili točnije – kao kulturu samu.

Dakle, što bi Zagreb bio bez Sajma cvijeća, bez svoje Međunarodne vrtne izložbe? Bez FLORAART-a? Odgovor je jednostavan: to ne bi bio Zagreb kakav su nam u baštinu ostavili naši preci, to ne bi bio Zagreb kakav smo mi dužni ostaviti našoj djeci!

Zato nije pretjerano ako se kaže da ovo zagrebačko hortikulturno i kulturno događanje svoje korijene crpi još iz daleke 1891. godine, ili 1906., jer to su godine prvih zagrebačkih cvjetnih izložbi. Zabilježenih i na starim razglednicama.

Naravno, i ta su se vremena oslanjala na ona još starija, na tradiciju zagrebačkih srednjovjekovnih vrtova, onih dražesnih oaza ljepote iz kojih je kasnije niknula perivojna kultura grada, kultura čiji su povijesni vrhunac svakako perivoj Maksimir, ili Lenucijeva potkova.

POVIJEST FLORAARTA